Aktualnosti

Trendovi u proizvodnji


Cjeloviti prikaz stanja i kretanja u poljoprivrednoj proizvodnji na području Istarske županije sadržan je u magistarskom radu „Poljoprivredna proizvodnja na obiteljskim gospodarstvima u Istarskoj županiji“ autora dr. sc. Milana Oplanića. U radu je analizirano razdoblje od 1970.-1996. godine. Za to je razdoblju postojala prilično kvalitetna baza statističkih podataka od kojih su najvažniji popisi poljoprivrede koji su provođeni 1973., 1983. i 1993. godine, kao i godišnja praćenja iskorištenosti proizvodnih resursa i obujma proizvodnje na razini županije ili još nižih teritorijalnih jedinica. 

Statistička praćenja i izvještavanja u poljoprivredi na regionalnoj razini u novije su vrijeme sve su šturija i oskudnija što u mnogome otežava  praćenje razvoja poljoprivrede na ovom području. Tome u prilog govori i činjenica da detaljan popis poljoprivrede, koji se je običavao provoditi u 10-godišnjim intervalima, 2 godine nakon popisa stanovništva, 2013. godine nije uopće niti proveden.
U narednom dijelu iznose se isječci iz navedenog magistarskog rada koji se u velikoj mjeri mogu primijeniti i na sadašnji trenutak razvoja poljoprivrede u Istarskoj županiji. 
„Glavni nositelji razvoja poljoprivredne proizvodnje na prostoru Istarske županije jesu obiteljska poljoprivredna gospodarstva su i to iz nekoliko razloga:

1. Proizvodno-ekonomski - velika većina poljoprivrednih proizvodnih resursa na prostoru Istarske županije nalazi se u njihovom vlasništvu; 

2. Sociološki - na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima živi otprilike trećina stanovništva Županije. Ona su locirana uglavnom u ruralnim prostorima, a definiraju se kao specifični, funkcionalno relativno zatvoreni sustavi u kojima samodostatnost dolazi do velikog izražaja;

3. Ekološki - obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo je osnovni čimbenik očuvanja ruralnog prostora koji zauzima 95% ukupne površine Istarske županije. Osim što se poljoprivrednom proizvodnjom stvaraju materijalna dobra, nezaobilazan je i učinak oplemenjivanja odnosno stvaranja "kultiviranog prostora" koji se, kao takav, može kvalitetno iskoristiti i za razvoj drugih djelatnosti (turizam, lov). Pritom treba spomenuti i stratešku važnost koju za svaku državu ima ravnomjerna nastanjenost svih njezinih područja.

4. Organizacijsko-politički - Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo se, usprkos dugogodišnjoj marginalizaciji, ipak uspjelo održati i izboriti da u Strategiji razvitka hrvatske poljoprivrede iz 1994. godine bude postavljeno za njezinog temeljnog nositelja.“
Na temelju izvršene analize podataka vezanih za poljoprivrednu proizvodnju na obiteljskim gospodarstvima u Istarskoj županiji i rezultata prezentiranih u ovom magistarskom radu može se zaključiti:

1. Obiteljska gospodarstava u Istarskoj županiji imaju u vlasništvu najveći dio proizvodnih resursa u poljoprivredi (66% ukupnih zemljišnih površina, odnosno 71% poljoprivrednih površina, 85,3% ukupnog broja goveda i cjelokupni broj svinja) te je stoga opravdana Strategijom dodijeljena im uloga temeljnog nositelja razvitka poljoprivrede;

2. Prisutna je nepovoljna struktura ovih gospodarstava obzirom na veličinu zemljišta budući prevladavaju gospodarstva veličine do 5 ha ukupnih vlastitih zemljišnih površina (takvih ima 70,4% od ukupnog broja) te se može ustvrditi da ograničeni zemljišni potencijal predstavlja jednu od najvećih zapreka njihovog budućeg razvitka;

3. U Istarskoj županiji izražena je pojava smanjenja broja ukupnog poljoprivrednog, a još više aktivnog poljoprivrednog, stanovništva. Imajući u vidu značaj ljudskog faktora u svakom proizvodnom procesu, a pogotovo u sustavu obiteljskog gospodarenja o kakvom je ovdje riječ, treba vrlo ozbiljno shvatiti ovaj problem i uložiti maksimalan napor da se ovakva negativna kretanja zaustave;

4. Prisutne su i negativne tendencije u kretanju ukupnih poljoprivrednih i naročito obradivih površina u posjedu obiteljskih gospodarstava (u periodu 1970. – 1996. smanjile za 22,6%), dok se je stočni fond u istom periodu višestruko smanjio. Ovi podaci još više zabrinjavaju ako se ima na umu da je poljoprivreda specifična zbog rada sa biološkim materijalom koji za svoju obnovu i povećanje iziskuje više vremena nego je to slučaj u klasičnim proizvodnjama (industrija);

5. Kao posljedica negativnih kretanja navedenih u prethodnim točkama, na obiteljskim gospodarstvima prisutno je smanjenje vrijednosnog volumena poljoprivredne proizvodnje (od 1980.-1996. godine smanjio se je za ukupno  21,36%). U istom periodu vrijednost biljne proizvodnje se je smanjila 8,74%, a stočarske 40,38%. 

6. Analiza troškova proizvodnje po pojedinim kulturama utvrdila je da prosječni prinosi koji se postižu u proizvodnji pšenice i ječma nisu dostatni za pokrivanje troškova tih proizvodnji. Stoga bi trebalo težiti da se kod tih kultura podigne razina primijenjene tehnologije čime bi se postiglo povećanje proizvodnih rezultata, a također trebalo bi raditi i na promjeni proizvodne strukture pri čemu veću pažnju treba posvetiti profitabilnijim kulturama (krumpir, rajčica, grožđe, maslina);

7. Stanje poljoprivredne proizvodnje na obiteljskim gospodarstvima u Istarskoj županiji nabolje se oslikava putem ostvarenog dohotka. Njegovom analizom utvrđeno je da bruto dohodak iz poljoprivrede manji od 20.000 kn ostvaruje oko 50% analiziranih gospodarstava dok 64,7% gospodarstava ostvaruje manje od 10.000 kn bruto dohotka iz poljoprivrede godišnje po uvjetnom članu domaćinstva. Na temelju ovih podataka može se zaključiti da će i u narednom periodu većina obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u Istarskoj županiji biti mješovita obzirom na izvore prihoda budući im je dohodak iz poljoprivrede suviše mali da bi sam zadovoljio sve potrebe. Temeljem toga, može se očekivati da će kod određenog djela manjih gospodarstva (uglavnom ispod 5 ha) i dalje dolaziti do napuštanja poljoprivredne proizvodnje i njihove preorijentacije na ostale izvore prihoda. Na račun njih trebalo bi doći do okrupnjavanja preostalih gospodarstava.  
Nositelje razvoja poljoprivredne proizvodnje u Istarskoj županiji koji su sposobni poslovati na ekonomskim i tržišnim principima treba tražiti u gospodarstvima s preko 5 ha ukupnih zemljišnih površina u vlasništvu. Poljoprivredni sustav temeljen na tim obiteljskim gospodarstvima mora biti dinamičan, fleksibilan, inovativan sa stalnom tendencijom podizanja konkurentnosti uz racionalno korištenje prostora, zaštitu okoliša, autohtonih prirodnih, kulturnih i povijesnih dobara smanjujući statusne i materijalne razlike poljoprivredne i ostalih populacija na ovom području.

Godine naglih promjena odnosa društva prema poljoprivredi (veliki odljev radne snage iz poljodjelstva u turizam, zanemarivanje značaja poljoprivrede), te posljedice nastale raspadom bivše državne zajednice (nestanak tržišta, smanjena potrošnja u turizmu) ne smiju više biti razlozi opadanja domaće poljoprivredne proizvodnje. 

U narednih nekoliko godina poljoprivredna proizvodnja susrest će se s pitanjem viška poljoprivrednih proizvoda. Ta suficitarnost, te nedostatak adekvatne potpore države u vidu subvencija, a koje su prisutne na razini zemalja EU, moglo bi poljoprivredu i obiteljska gospodarstva u Istarskoj županiji dovesti u vrlo nepovoljan položaj, pa čak i zaprijetiti njihovom samom opstanku. Hrvatska poljoprivreda, pa tako i ona u Istarskoj županiji, mora se prilagoditi europskom tržištu, u koje se moramo neminovno uključiti, samo organiziranim pristupom odnosno oblikovanjem zaokruženih obiteljskih gospodarstva, te stvaranjem tipičnog, zaštićenog i na tržištu Hrvatske, turističkom tržištu i međunarodnom tržištu prepoznatljivog proizvoda. Međutim, kako su preduvjeti u vidu raspoloživih resursa (u većini obiteljskih gospodarstava) te postojećih infrastrukturnih potpora u poljoprivredi ograničavajući faktor njihovom uspješnom poslovanju na europskom tržištu, a funkcija obiteljskih gospodarstava lociranih u ruralnim prostorima nije isključivo proizvodna, mjere državne i agrarne politike će biti od presudnog utjecaja u zadržavanju domicilnog stanovništva. Izgradnja funkcionalnog poljoprivredno-prehrambeno-tržišnog sustava na razini države i županije, kojemu će mjere potpore biti nadopuna, je ključni zadatak koji će pridonijeti realizaciji  konačnog cilja: obiteljskim gospodarstvima omogućiti optimalno korištenje proizvodnih resursa i ostvarivanje dohotka iz poljoprivrede koji će biti ekvivalentan dohotku ostalih socio-ekonomskih grupa našeg društva.“